• 1
  • 2
  • 3

SVETA MISA I KOMEMORACIJA NA RADIMLJI 2021.U subotu, 22. svibnja 2021., upriličena je na Radimlji kod Stoca godišnja komemoracija s Misnim slavljem za sve poginule katolike hrvatskoga naroda u Drugom svjetskom ratu i poraću. U 17.30 sati kod spomenika podignuta 2005., ovogodišnje stolačke krizmanice  predmolile su pred okupljenim mnoštvom slavna otajstva krunice za vjerne mrtve. Na početku je župni zbor intonirao, a sav puk složno prihvatio pučku Gospinu pjesmu „Čuj nas, Majko, nado naša“, nakon čega je župnik don Rajko Marković započeo uvodni dio krunice: Vjerovanje i tri Zdravomarije, a potom su krizmanice nastavile. Poslije ove duhovne točke, u 18.00 sati slijedila je komemoracija.

Najavljujući protokol spomenčina i pozdravljajući ugledne goste i izaslanstva, župnik don Rajko obratio se skupu ovim riječima:

- Hvaljen Isus i Marija! Braćo i sestre!

- U povodu 76. obljetnice spomena na Bleiburšku kalvariju, sada, nakon Gospine svibanjske pobožnosti, počinje ceremonija Komemoracije žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća. Ovaj spomen i sv. Misu izravno prenosi Radio Herceg-Bosne. Iskrena hvala, uz Božji blagoslov i srdačan pozdrav svim slušateljima Radija, osobito bolesnima i nemoćnima. Slijedi himna Lijepa naša. Svatko će zauzeti dostojanstven stav, kakav dolikuje nacionalnoj himni.

Nakon otpjevane himne, župnik je nastavio:

- Pozdravljam vas sve, poštovana braćo i sestre, okupljene na ovom spomen-činu žrtava Drugoga svjetskog rata i poratna vremena.
- Posebnu dobrodošlicu u ime svih vas i u svoje ime upućujem predvoditelju današnjeg Misnoga slavlja msgr. Ratku Periću, biskupu u miru. Preuzvišeni, istinski nam je drago da ste danas ovdje s nama.
- Pozdravljam sa svim poštovanjem:

* današnjeg propovjednika mr. don Nikolu Menala, sudskoga vikara naših biskupija;
* svećenike okupljene u ovoj koncelebraciji, đakona i časne sestre;
* predstavnike: civilne, političke, vojne i policijske vlasti;
* predstavnike medija koji redovito prate komemoraciju na Radimlji.

- Slijedi polaganje vijenaca na spomenik:

- Najavljujući redoslijed polaganja vijenaca, želim ujedno pozdraviti nazočne predstavnike institucija i udruga, kako domaće, tako i goste:

* Načelnika općine Stolac gosp. Stjepana Boškovića, zajedno s načelnicima i gradonačelnicima susjednih općina i gradova, s udrugama proisteklim iz Domovinskog rata, koji će prvi položiti vijenac, a zatim polažu predstavnici drugih institucija:
*Izaslanstvo Hrvatskoga Narodnog Sabora predvođeno predsjednikom gosp. dr. Draganom Čovićem;
* Izaslanstvo Republike Hrvatske predvođeno gosp. dr. Gordanom Grlić-Radmanom, ministrom vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske;
* Izaslanstvo Počasnoga Bleiburškog voda;
* Članove Odjela za Drugi svjetski rat i poraće HNS-a, Koordinaciju udruga iz Domovinskog rata i Središte HSK za istraživanje posljedica totalitarizma u BiH.
* Sva druga Izaslanstva, Udruge i Institucije hrvatskoga naroda koje su ovdje nazočne i žele položiti vijence i zapaliti svijeće, uz primjerenu glazbenu pratnju župnih pjevačkih skupina: „Vidoštačka kraljica“ i „Angelus“. Oko spomenika stoji počasna straža, dio članova HKUD „Stolac“ iz Grada.

Neka počne polaganje vijenaca!

Poslije iskazane počasti pokojnima kod spomenika, domaći i gosti zauzeli su svoja mjesta na prostoru određenu za slavlje sv. Mise, a pjevači otpočeli ulaznom pjesmom „Spasitelju dobri Isukrste“. U koncelebraciji je bilo desetak svećenika, posluživao đakon i ministranti, liturgijsko pjevanje vodio župni zbor „Mladi“, a misna čitanja i molitvu vjernika izgovorili mladi u narodnim nošnjama. U polukrugu oko spomenika poredali se, poput počasne straže, mladi iz stolačkoga župnog folklora: HKUD „Stolac“.

Biskup je pozvao nazočne na čin kajanja podsjećajući da u Vjerovanju ispovijedamo Općinstvo svetih, a to su tri stadija: ova Putujuća Crkva koja je u stalnoj borbi sa silama ovoga svijeta, Trpeća Crkva u čistilištu i Proslavljena Crkva u nebu. Bog je naš sudac, kojega molimo da nam svima bude milosrdan i blag.

U sv. Misi okupljeni je puk pobožno sudjelovao, molio i pjevao, a na licima se primijetila ozbiljnost, znak da je vjerničko mnoštvo, od više stotina sudionika, svjesno i svetoga trenutka i svetoga tla na kojem stoji, jer prema istraživanja na stolačkom prostoru, osobito na Radimlji i u okolnim jamama u mjesecu svibnju 1945. nastradalo je oko 10.000 hrvatskih katolika.

Nakon Evanđelja koje je navijestio đakon Ivan Aničić, don Nikola Menalo, župnik Blagaj-Bune, održao je homiliju iz koje je uzimao poruke i za današnje vjernike.

Pod sv. Misom jedan se dio vjernika pričestio, a za vrijeme sv. Pričesti vjernici su, predvođeni zborom, pjevali omiljenu euharistijsku pjesmu „Zdravo Tijelo Isusovo“.

Župnik je na kraju izrazio zahvalnost:

* Hvala dragom Bogu na  ovome  danu. 
* Hvala službama koje su organizirale ovaj skupa, a Policiji, Komunalnom poduzeću  i Javnoj ustanovi Radimlja, na doprinosu ovoj svečanosti.
* Hvala svima na dostojanstvenu sudjelovanju, predvoditelju Misnoga slavlja, koncelebrantima, propovjedniku.
* Hvala Radiju Herceg-Bosne na izravnu prijenosu i svim slušateljima na pozornosti! Prostorije Turističkog objekta na Radimlji danas su vam na raspolaganju.
* Slijedi blagoslov, pjesma „Zdravo Djevo“, a naši će mladi položiti cvijeće i svijeće na spomenik, jer je najviše mladih stradalo na Križnim putovima!

Prenosimo homiliju don Nikole Menala:

Braćo i sestre!

Nalazimo se u uskrsnom vremenu, uoči svetkovine Silaska Duha Svetoga, kada uglavnom liturgijska čitanja donose izvješće iz Djela apostolskih. U današnjem prvom čitanju sveti nas Luka, pisac Djela, vodi do Rima gdje se kao sužanj, „u svom najmljenom stanu“ (Dj 28,30), čekajući suđenje, nalazi apostol Pavao optužen u Jeruzalemu od svojih sunarodnjaka za:

  1. jednu istinu, da je Isus uskrsnuo, a po njihovu zakonu: herezu, i
  2. dvije neistine: povredu Hrama i pobunu naroda.

Našao se u Rimu jer se prizvao na carsku vlast (25,11). Postupak se odvijao tako da je optužen, da je bila skovana protiv njega zavjera, da je bio već okovan i umalo i bičevan (22,25), ali kada se doznalo da je „rimski građanin“, mogao se braniti pred svima: od Jeruzalema preko Cezareje do carskoga Rima.

Mi se nalazimo na tlu drevne Trebinjsko-mrkanske biskupije. Prvi siguran spomen ove biskupije nalazi se u istom Rimu u buli pape Benedikta VIII. iz 1022. godine. U njoj se, među područnim biskupima dubrovačkoga nadbiskupa, spominje trebinjski biskup.[1] Za života sv. Pavla ovaj je prostor pripadao pokrajini Dalmaciji u koju je Apostol naroda poslao svoga vjernoga suradnika Tita (2 Tim 4,10). Kuda je sv. Tit hodio i kako se nosio sa svojim misionarenjem, ništa ne znamo. Ali nam je drago pomisliti da je njegova misionarska noga mogla stupiti i na ovo tlo i da je kršćanstvo zasađeno u ovim krajevima još u apostolsko doba. Kamo sreće da je i njegov kasniji imenjak, uz čije je ime vezan Bleiburg, koračao tim stopama sv. Tita.

Vjernici su ponosni na činjenicu da je ova drevna biskupija među najstarijima u hrvatskome narodu; da je ovaj kraj bio povezan s apostolskim prvacima preko njihovih učenika. Ističe se i piše da je možda i sv. Pavao, umjesto na Malti bio na Mljetu,[2] ali se vjernički pitamo: jesmo li u svome djelovanju daleko od Isusa koga su tako gorljivo naviještali i Pavao i Tit, a nas je danas na Radimlji okupila komemoracija na strašnu neljudsku tragediju koja je nanesena onima koji nose Kristovo ime u svojoj duši posvetom milošću opečaćenoj. To neljudsko ponašanje prolilo je mnogo krvi. Kao da nismo poput sv. Ivana iz današnjega njegova ulomka (Iv 21,20-25), koji je na Posljednjoj Večeri naslonio uho na Gospodinovo srce koje će sutradan, na Veliki Petak, biti probijeno i iz kojega će poteći krv i voda, simbol Euharistije, najuzvišenije molitve i žrtve. To nekršćansko djelovanje u Hercegovini dovelo je do gubitka s katoličke strane: 14 dijecezanskih svećenika (37% od svih biskupijskih svećenika) i 57 franjevačkih svećenika (36% od sve subraće),[3] a zbornik Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraća u Istočnoj Hercegovini donosi znamenku od 4515 svih žrtava samo na tlu povijesne Trebinjske biskupije.[4] Uglavnom su to bili kršćani optuženi, pobijeni, bez prava na obranu, bez priziva na vrhovnu vlast, izručeni na križne putove i vlastite brodolome od Bleiburga do Stoca i još dalje, do Makedonije.

Ovi brojevi i strašni prizori, koje ne možemo ni predočiti, bude u čovjeku misao: Je li moguće da kršćanin može ovako postupati? Ako pogledamo sv. Pavla prije njegova prosvjetljenja, vidimo da je i on slično postupao i da je progonio i u okove bacao kršćane sve do Damaska kada mu je Isus srce prosvijetlio i promijenio iz Savla u Pavla. Eto, kakav je bio progonitelj da je usred podnevne vrućine i žege progonio umjesto da bi se odmorio i upravo je tada susreo Isusa, koji mu je rekao: Odmori od zle namisli i oslobodi se mržnje na kršćane! Od sada ćeš putem evanđelja i mira. A mir je ne samo odsutnost rata, nego uvjet rada, života i napretka. Kažu da je od 1945. na ovamo u svijetu bilo samo 26 dana bez ratova. Eto, koliko onda imamo mira u svijetu!

Braćo i sestre, poziv je ovo kršćaninu na razmišljanje o obraćenju od stvorenja k Stvoritelju. Prekretnica Pavlova života jest prosvjetljenje pred Damaskom, kada mu je krstitelj Ananija rekao da progleda novim okom i vidom. On, kada nastupa i propovijeda, uvijek polazi od osobnoga susreta s Isusom i vlastitoga iskustva obraćenja. Srž Pavlove poruke jest: Poziv ljudima na obraćenje Bogu. Dosadašnji način života potpuno izmijeniti i dati mu novu, Kristovu vrijednost. To uvijek uključuje žaljenje za onim što smo bili i odluku da ćemo se uz milost Božju promijeniti. Pavao je pozivao ljude k Bogu. Kako često sebi trebamo posvijestiti da je od Boga sve dobro što imamo i da ćemo k Njemu doći da nam naplati po djelima našim. Pavao je pozivao ljude da na djelu pokažu svoje obraćenje. Pravi je dokaz takva obraćenja novi način života, života ljubavi a ne mržnje, jer tko tako ne ljubi, on vrijeđa Božje srce. Slika apostola Ivana iz njegova evanđelja uzor je svakom kršćaninu kako treba osluškivati Isusovo srce koje kuca poniznošću i blagošću. Tako se čovjek obraća iz progonitelja u navjestitelja Božjega djela spasenja.

Naučimo od sv. Pavla nekoliko stvari:

On se nikada ne tuži na svoj narod iako je zbog toga bio optužen. Ne učinih ništa protiv naroda i otačkih predaja. On bijaše spreman biti „odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu“ (Rim 9,3).

Sv. Pavao za nas je vojskovođa, general i pobjednik u ratu. On je iz dana u dan bio svjestan sve većega broja kršćana, pripadao je zajednici koja je raširena po cijelom svijetu, bio je svjestan kud god ide da je Bog pred njim i da je Uskrsli Gospodin s njime.

Nije uzalud provodio vrijeme, sve je upotrijebio za širenje Evanđelja. Mnogi su se susreli s njime i promijenili svoje srce. Poruka koja je počela u Damasku završila je u Rimu s Pavlom koji je pronosio Kristovo ime pred kraljeve i careve ovoga svijeta.

Crkva koja je u početku brojala mali broj bila je narasla na desetine tisuća a danas na milijardu i stotine milijuna. Istina o razapinjanju Isusa i Njegovu uskrsnuću raširila se svijetom i dosegnula Rim, glavni grad svijeta, a onda cijeli svijet.

Braćo i sestre, pripadamo zajednici vjernika koje drži istina o razapinjanju Isusa nakon njegova križnoga puta. Iz Isusova boka potekla je krv i voda, simbol Euharistije koju slavimo za sve žrtve svih ratova i poraća, svih Bleiburga i jama. Neka nas zahvati Kristova ljubav kako je zahvatila sv. Pavla i njegove suputnike kako bismo se ponosili križem Kristovim i Njegovim milosrđem i praštanjem. Iz žrtve se rađa ljubav. Iz križa uskrsnuće. Nakon rata mir. Zar ne bi bilo ljepše čuti nešto o životu novih naraštaja, a ne koliko je poginulo? Zar nije ugodnije slušati kako smo biskupija s gotovo dvostruko više svećenika nego župa, nego kako je Hercegovina nakon Drugoga svjetskog rata ostala bez trećine klera? Zar nije milije čuti kako se propovijeda Isusa Uskrsloga, nego da se poziva na progon toga Imena izvan kojega nema spasenja? Neka nas zahvati ljubav Božja kako bismo mogli biti Kristovi svjedoci mira u ovom nemirnom svijetu. Amen!


[1] Usp. Bazilije Pandžić, De dioecesi Tribuniensi et Mercanensi, Romae, 1959., str. 2; usp. Marijan Vujinović, „Trebinjsko-mrkanska biskupija“, u: Vrhbosna, 12/1936., str. 303; Opći šematizam Katoličke Crkve u Jugoslaviji 1974., Zagreb, 1975., str. 388.

[2] Melita na latinskom znači i Malta i Mljet. Dj 27,39-28,11 spominje i Jadran, a Malta nije u Jadranu. Miho Demović (prir.), Brodolom sv. Pavla u vodama hrvatskog otoka Mljeta. Simpozij 2008.; Zbornik u dva sveska, Zagreb, 2009.  

[3] Usp. Ratko Perić, „Proslov“, u: Svjedoci vjere i rodoljublja, Mostar, 2005., str. 7.

[4] Usp. Zbornik Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraća u Istočnoj Hercegovini, Zagreb, 2001., str. 86.