Kontakt Info

Župa sv. Ilije Proroka

Zrinsko-Frankopanska bb
BiH - 88360 Stolac

tel.: +387 (0) 36 853 005
fax: +387 (0) 36 853 005
mob: +387 (0) 63 357-111
e-mail: info@zupa-stolac.com

Tko je Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 3 
51.5%Bosnia And Herzegovina Bosnia And Herzegovina
14.7%Croatia Croatia
11.5%United States United States
10.4%Israel Israel
2.8%Bulgaria Bulgaria
1.3%Brazil Brazil
1%Germany Germany
0.8%Japan Japan
0.6%Kuwait Kuwait
0.6%Austria Austria

Danas: 64
Jucer: 54
Ovaj tjedan: 303
Prošli tjedan: 373
Ovaj mjesec: 1060
Prošli mjesec: 1282
Ukupno: 54403
Bijelo Polje: Tuđe poštuj, a svojim se diči! PDF  | Ispis |  E-mail

KIUM, 2011-02-27

Don Josip Galić, župnik u Potocima/Bijelo Polje kod Mostara, u dogovoru sa sestrama franjevkama u župi, priredio je religioznu i kulturnu večer u velikoj dvorani samostana sv. Franje. Župnik je pozvao u prvome redu mladež, napose krizmanike, njih 46, ali je dao mogućnost i svima drugim vjernicima koji žele doći. Okupilo se oko 250 župljana svih uzrasta. Bilo je preko 20 sestara. Pozvao tamburaše i pjevački zbor. I dogovorio se s biskupom Ratkom i pastoralnim vikarom don Ivanom Štironjom, da govore o mučeništvu, o Drinskim mučenicama, o suvremenim mučenicima svećenicima, redovnicima, redovnicama, o mogućnosti otvaranju crkvenoga procesa.

A sve u povodu knjige o svjedoku Marku Milanoviću iz Kruševa kod Stoca, koji je životom posvjedočio za svoju katoličku vjeru. Nakon župnikova pozdrava i uvodne pjesme župnoga zbora otpočeo je razgovor između vikara i biskupa. Slušateljstvo odnosno gledateljstvo bilo je budno, otvorenih ušiju i očiju pratilo događaje od prije 150 godina kao da su se zbili večeras. Vidjelo se to posebno na kraju ovoga razgovora, koji je trajao sat i pol vremena, kada je biskup darovao krizmanicima – osmomu osnovne i prvomu razredu srednje – knjigu s kratkim upitima iz predavanja. Oko pedeset vjernika nabavilo je knjigu za čitanje i razmatranje. Prenosimo neka pitanja i odgovore iz ove ugodne večeri.

- Tko je “mučenik“ u crkvenom ili liturgijskom smislu? Komu se smije pridavati taj naslov? - počinje don Ivan.
- Mi se tim pojmom – odgovara biskup – služimo u dvostrukom značenju. Prvo je naše uobičajeno, svakodnevno, preneseno na čovjeka koji je podnio muku do krvi, do smrti za neke vrjednote kao što su obitelj, pravda, imovina, domovina. Razbojnik nekomu otima dijete, novac, auto, konja. I čovjek ne da. Razbojnik ga ubije i otme mu novac, auto. Eto mučenik imovine! Drugo je značenje crkveno kada čovjek daje svoj život kao svjedočanstvo svoje pripadnosti Kristu, Crkvi, katoličkoj vjeri. O ovom drugom smislu ovdje govorimo.
- Znači li to da se ne može rabiti izraz: Mučenici svećenici, Drinske mučenice, mučenik Marko dok se takvima ne proglase?
- U prvom smislu, onom pučkom, može se rabiti, ali u drugom, liturgijskom, ne može. Čak je strogo zabranjeno. Za ovaj liturgijski pojam treba povesti proces, prosuditi događaje, krjeposti dotičnoga i na temelju izvedenih dokaza Papa odobrava da ga se proglasi mučenikom. Tako će Drinske djevice Kćeri Božje ljubavi, nakon točno sedamdeset godina od njihove pogibije i pedeset godina prikupljanja dokaza i proučavanja, od provincijske zajednice do Kongregacije za svece, biti proglašene „mučenicama“ zavjetovane čistoće, 24. rujna ove godine u Sarajevu. I od tada ih se može štovati na oltarima.
- Koji su uvjeti da se uopće otvori proces? Uvjeti od strane svjedoka, mučenika?
- Tri su temeljna uvjeta:

Prvi, da protivnik ili mučitelj prezire i mrzi vjeru dotičnoga svjedoka, katolika, mučenika. Ne da ga mrzi i ubija iz nacionalnih, političkih, kulturnih, stranačkih, imovinskih, teritorijalnih razloga. Nego isključivo iz religioznih, da mu mrzi pripadnost katoličkoj vjeri i Crkvi. Da ga ne trpi zato što pripada "Rim-Papi"!

Drugi uvjet, da svjedok ima mogućnost biranja između života i smrti, između ostajanja na bojištu i bijega, između svojevoljna pristanka i nepristanka. I da on pristaje i prihvaća mučeništvo kao svjedočanstvo svoje vjere.

Treći je uvjet: da se to dogođeno „mučeništvo“ kao takvo prepozna, prihvati, širi, općenito priznaje među vjernicima; da se ljudi privatno utječu u zagovor dotičnim mučeničkim imenima. Te da se povede crkveni postupak koji završi proglašenjem od mjerodavne crkvene vlasti, tj. od Pape.
- To znači, ako je neki svećenik "u povlačenju" neposredno nakon Drugoga svjetskog rata bio uhvaćen u „bijegu“ i ubijen na Bleiburškom polju ili Križnome putu, ne može biti smatran „mučenikom“? pita don Ivan.
- Teško će se o takvima povesti proces za beatifikacijom. Valja vidjeti koji su mu posljednji trenutci i vapaji, kakav mu je cio svećenički i vjernički život. I druge okolnosti – odgovara biskup.
- Što se zapravo dogodilo s Markom Milanovićem toga nepoznatog dana?
- Marko, sin Tome i Cvijete r. Puljić, prema pisanim svjedočanstvima don Vidoja Maslaća, župnika u Dubravama (1824.-1862.) kojima je tada pripadao i nevesinjski kraj, idući svršetkom travnja 1859. godine u planinu na Somine, na očevo imanje, na putu je na Morinama na Jakomirskom gorju od skupine hajduka iz Vojvodine zaustavljen i zajedno s ostalom četvoricom suputnika orobljen. Hajduci su na Morinama iznad Nevesinja od Marka tražili da se odrekne svoje katoličke vjere. Nakon opetovanih prijetnji da zaniječe svoje katoličko ime, čak uz obećanje da će mu se poštedjeti život, Marko je ostao postojan u svjedočenju do krvi. Odrubljena mu je glava. Četvrti dan tijelo mu je, neraspadnuto, pokopano pokraj puta. Do četrdeset dana don Jozo Brnić, dubravski kapelan (1858.-1860.), pohodio je Morine i kod Markova groba slavio sv. Misu. O tome mučeništvu obaviještena je i Kongregacija za širenje vjere u Rimu u veljači 1860., kao i biskup u Dubrovniku u jesen 1860.
- Koji su bili Markovi suputnici? Kako su se oni ponijeli?
- Dvojica su bila pravoslavna, čini se iz Gornjega Hrasna. Njima je pošteđen život. Treći je bio musliman iz Kruševa, on je na mjestu ubijen. Četvrti je bio iz Moševića Glavinić. On se prepao i rekao da je sin jednoga pravoslavca i tako mu je spašen život. Volovi i konji svima su bili oteti. Svi su išli u planinu pripremati kolibe, njive, obore i struge za primanje ovaca, koje su dolazile polovicom lipnja. U ta doba moglo je biti u mnoštva planištara oko sto tisuća ovaca koje su išle u planinu iz Donjih krajeva Hercegovine. Bilo je to silno blago.
- Zašto se tomu Markovu slučaju nije posvetila posebna pozornost? Da je bilo proučavanja, širenja i štovanja njegove žrtve, moglo se danas doći do oltara. Kaže se da mučeništvo ne zastarjeva.
- Zbog više razloga „miris“ te žrtve zamro je tijekom vremena. Tu su brojni međunacionalni ratovi koji na ovim stranama izbijaju gotovo svako dvadeset godina. Tu su ljudski strahovi koji prate ljude i u planinu s planine. Isticati takvu žrtvu značilo je nositi glavu u torbi. Tu su dobrosusjedski odnosi koji su priječili da se naglašavaju ovakvi događaji, nego: bilo – prošlo - i šuti! I upravo zato što mučenička krv na zastarjeva, uvijek se može osvježiti uspomena na takve velikane. Mi ćemo čuvati svoj vjerski identitet ako ga se ne stidimo. Bit ćemo pravi i istiniti ako se držimo one stare pjesnikove riječi: Tuđe poštuj, a svojim se diči! Sedamdesetih godina prošloga stoljeća živnulo je zanimanje za toga svjedoka koji je opširno prikazan u knjizi „Mučeništvo Marka Milanovića“, Mostar, 2010., na 197 stranica.
- Zna li se gdje je Markov grob?
- Ne znamo. Ali nije to ni bitno. "Drinske mučenice", nakon što su poskakale s kata na pločnik da očuvaju čast svoje čistoće, bile su, onako polužive ili polumrtve, bačene u Drinu i nestale u moru ili oceanu. Njihove su duše na nebesima, i bit će dopušteno slaviti ih kao mučenice na oltarima.
- Kako se mi danas možemo tim privatnim putem, ne liturgijskim, utjecati zagovoru mučenika Marka?
- Svatko to može činiti na svoj način, svojim riječima. Može namijeniti neke svoje osobne ili obiteljske potrebe: sreću u braku, zdravlje djece, uspjeh u školi, zaposlenje u poduzeću, pogotovo obraćenje sina ili kćeri, odvraćanje od raznih suvremenih poroka, alkohola, droge, mladenačkih strasti, ili ispunjenje želje da Bog zovne kojega sina u sjemenište ili kćer u samostan itd. A jedna ovakva molitva sigurno može biti draga Bogu: "Svemogući Bože, naš nebeski Oče! Ti si mladića Marka Milanovića obdario duhom smjelosti da svoju ljubav prema tebi i svojoj katoličkoj vjeri posvjedoči prolijevanjem svoje krvi. U ime svoga Sina Isusa Krista, koji je obećao vječnu nagradu onima koji na zemlji život svoj polože poradi Njega, daj nam molimo te da tvoja Crkva, prodahnuta Duhom Svetim, jednoga dana uzdigne tvoga slugu Marka, našega brata, na čast oltara."

 
Home Mučeništvo| Marka Milanovića Bijelo Polje: Tuđe poštuj, a svojim se diči!